20 za 20 – ROĐENDANSKA GODINA CANTUSOVOG PUTOVANJA
Već 20 godina suvremena glazba u Hrvatskoj, posebno ona hrvatskih autora, živi, diše i komunicira kroz jedinstven kolektiv kreativnih pojedinaca – Cantus Ansambl. Ansambl je to iznikao 2001. godine u okviru Muzičkog biennala Zagreb i u okrilju HDS-a, iz dugogodišnje potrebe za sastavom koji će kontinuirano i predano skrbiti o suvremenoj glazbi, njezinim autorima, promovirati ih i prezentirati, „kod kuće“ jednako kao i u inozemstvu.
Cantus Ansambl
U godini osnutka Cantus Ansambla, njegov je osnivač i umjetnički ravnatelj, Berislav Šipuš, svome ansamblu ovim riječima otvorio put: „Cantus je i… želja da suvremenoj glazbi pristupimo s visokim izvođačkim i profesionalnim kriterijima, to je želja za otkrivanjem Novog i Nepoznatog, ona nas je i sastavila u zajedništvo. I želimo da to Putovanje, koje upravo započinje, bude koliko je moguće zanimljivo, da potraje što dulje i da uvijek bude ispunjeno Znatiželjom i Čuđenjem…“.
Traganje za nepoznatim nikada nije posustalo, a svojim entuzijazmom i posvećenošću ansambl uporno započinje nove priče i osvaja uvijek nove vrhunce. Gledajući unazad, u trenutku 20. rođendana ansambla, posve je jasno kako u svojoj temeljnoj misiji nije tek uspio, nego je otišao i korak dalje, pokazavši se kao nezamjenjiv i uistinu neophodan čimbenik hrvatske kulture.
Povodom velikih 20 godina, koliko već traje to Cantusovo putovanje, imat ćemo prilike uživati u 20 za ovu priliku odabranih skladbi hrvatskih skladatelja, i to u 20 vrhunskih solo izvedbi članova Cantus Ansambla, upravo onih ljudi koji su taj neizostavni čimbenik njegovoga uspjeha – 20 za 20.
Prva izvedba u ciklusu 20 za 20 premijerno se prikazuje 24. travnja - ne slučajno, već upravo na dan kada je Cantus Ansambl održao svoj prvi koncert u povijesti, 2001. godine na MBZ-u! Čast da otvori ciklus pripala je violinistu Martinu Draušniku i donosi nam interpretaciju skladbe osnivača i umjetničkog voditelja Cantus Ansambla, Berislava Šipuša. Izvedbu pogledajte večeras u 20 sati na YouTube kanalu HDS-a!
Martin Draušnik – Berislav Šipuš: Il piccolo catalogo dei sospiri
Od samih početaka djelovanja Cantus Ansambla violinist Martin Draušnik gostujući je član, a kasnije stalni član i drugi koncertni majstor ansambla s kojim je, kaže, najživopisnije uspomene doživio na kanadskoj turneji 2014. godine, kada je koncerte ansambla pratila velika snježna oluja, unatoč kojoj se danas prepričavaju samo lijepe zgode s tog putovanja. Martina, koji je već deset godina i na uglednoj poziciji koncertnog majstora Zagrebačke filharmonije, njegovi kolege poznaju kao predanog, pedantnog i marljivog glazbenika, muzikalnog interpreta i suradnika koji stremi izvrsnosti te mirnog i duhovitog čovjeka, a on za sebe u šali kaže da je – čudan. Objašnjenje leži u činjenici da su mu posebno drage komplicirane partiture s kojima se nerijetko susreće u radu Cantus Ansambla, pronalazeći u njima svojevrstan izazov – odsvirati sve ono što je u partituri zapisano. Za sebe čudan, za sve oko sebe majstor – jedan je od najvećih solističkih podviga ostvario upravo s Cantusom, u hrvatskoj praizvedbi zahtjevnog Koncerta za violinu i orkestar Györgyja Ligetija.
Prva izvedba u ciklusu 20 za 20 pripala je upravo Martinu i donosi interpretaciju skladbe osnivača i umjetničkog voditelja Cantus Ansambla, Berislava Šipuša. Kao dio svoje misije s Cantus Ansamblom, Šipuš je od početka poticao narudžbe novih skladbi hrvatskih i inozemnih autora, reinterpretaciju antologijske literature i promociju vrijednih, često manje izvođenih djela naših i svjetskih prethodnika suvremenih glazbenih kretanja. Uz potporu matičnoga Hrvatskog društva skladatelja, uključio je Ansambl u međunarodne projekte, povezao sa srodnim inozemnim skupinama, a u međunarodnoj glazbenoj zajednici uzdigao ga kao partnera s kojim se ozbiljno računa. Šipuš nije samo pokretač Cantus Ansambla već važan spiritus movens cjelokupne scene suvremene glazbe u Hrvatskoj, njezin promotor i poticatelj. Uz 20 godina rada s Cantus Ansamblom, posebno je važan i njegov rad s ansamblom Asmangu (Ansambl studenata Muzičke akademije za Novu glazbu), u kojem odgaja neke nove generacije ljubitelja suvremene glazbe, a možda i neke nove generacije Cantusovaca.
Berislav Šipuš
„Mali katalog uzdaha“ koji interpretira Martin nastavak je Šipuševog niza poetičkih partitura za solo instrumente. Skladba odražava i posebnu povezanost autora s Osorom jer je riječ o glazbi nastaloj upravo, kako kaže Šipuš „u hladu katedrale Uznesenja Marijina u gradiću Osoru 2019. godine“ gdje je pronašao inspiraciju za ovo djelo posvećeno solo violini, a koje će osam mjeseci kasnije zaživjeti i kao dio njegove opsežne Sinfonie concertante za violinu i orkestar. „Sve što sam nosio u glavi, u tih se pet dana u kolovozu 2019. spustilo na notni papir; niz motivički kontrastnih malih blokova nastojao sam povezati u jednu smislenu cjelinu, tražeći ravnotežu između virtuoznih, snažnih, glasnih i moćnih odlomaka te onih tihih, meditativnih, pjevnih, introspektivnih, gotovo sentimentalnih.“ Ti odlomci na metaforički način predstavljaju naše emocije, uzdahe koji nas prate kroz život: „ one koji nastaju i viču u našoj sreći i radosti, oni koji naviru u tuzi i žalosti, oni koje bole, koji grče naše tijelo i onda oni koji nas oslobađaju, smiruju, i oni neki od zanosa i ushita rođeni.... napokon i oni kojima završava sve… oni zadnji, u posljednjim bljeskovima sjećanja.“
Autor fotografija: Matej Grgić i Vedran Metelko
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
