Hrvatska glazbena unija, Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava, Unison i Akademija dramske umjetnosti organiziraju komemoraciju za Nevena Frangeša, uglednog skladatelja, klavijaturista, glazbenog producenta, pedagoga i aktivnog borca za unapređenje hrvatske glazbene scene i prava glazbenih umjetnika, koji nas je napustio 10. kolovoza 2026.
Komemoracija će se održati 29. rujna s početkom u 12,00 sati u dvorani Akademije dramske umjetnosti.
Prisjetit ćemo se bogatog umjetničkog i pedagoškog života Nevena Frangeša koji je ostavio duboko naslijeđe u hrvatskoj glazbenoj i scenskoj kulturi kao i odgoju studenata brojnih generacija Akademije dramske umjetnosti.
Pozivamo vas da se zajednički oprostimo od našeg Nevena.
Obitelj Nevena Frangeša moli sve prijatelje i štovatelje da umjesto cvijeća ili vijenaca, sredstva preusmjere u Fond Hrvatske glazbene unije za pomoć glazbenicima IBAN: HR4423600001500139401.
Neven Frangeš rođen je 8. prosinca 1951. u Zagrebu.
Bio je predsjednik, a kasnije i član Upravnog odbora glazbene nagrade Porin, predsjednik Hrvatske udruge istaknutih glazbenika te član predsjedništva i glavnog odbora Hrvatske glazbene unije.
Njegov glazbeni put počeo je vrlo rano. Uz klasično glazbeno obrazovanje, još je kao dječak pokazivao snažnu sklonost jazzu i improvizaciji, a već s 14 godina prvi put nastupio je sa sastavom Boška Petrovića. Bio je to početak suradnje i prijateljstva koje će obilježiti velik dio njegova umjetničkog puta.
Nakon Klasične gimnazije i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, najprije je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu, no konačno se opredijelio za glazbu te je 1972. upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Ondje je orgulje učio kod Žarka Dropulića, klavir kod Ranka Filjaka, a među njegovim profesorima bili su i Natko Devčić, Anđelko Klobučar, Milo Cipra, Bruno Bjelinski, Igor Kuljerić i Frano Parać.
Bio je predsjednik, a kasnije i član Upravnog odbora glazbene nagrade Porin, predsjednik Hrvatske udruge istaknutih glazbenika te član predsjedništva i glavnog odbora Hrvatske glazbene unije.
Njegov glazbeni put počeo je vrlo rano. Uz klasično glazbeno obrazovanje, još je kao dječak pokazivao snažnu sklonost jazzu i improvizaciji, a već s 14 godina prvi put nastupio je sa sastavom Boška Petrovića. Bio je to početak suradnje i prijateljstva koje će obilježiti velik dio njegova umjetničkog puta.
Nakon Klasične gimnazije i Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, najprije je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu, no konačno se opredijelio za glazbu te je 1972. upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Ondje je orgulje učio kod Žarka Dropulića, klavir kod Ranka Filjaka, a među njegovim profesorima bili su i Natko Devčić, Anđelko Klobučar, Milo Cipra, Bruno Bjelinski, Igor Kuljerić i Frano Parać.
Od Boška Petrovića i Cheta Bakera do Tootsa Thielemansa
Frangeš je tijekom desetljeća postao jednom od ključnih figura hrvatske jazz-scene. Nastupao je s nizom najznačajnijih domaćih i svjetskih jazz-glazbenika, među kojima su, uz Boška Petrovića, bili Damir Dičić, Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Martin Drew, Ernie Wilkins, Toots Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry, Chet Baker i Bob Mover.
Koncertirao je diljem Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama bivšega Sovjetskog Saveza te sudjelovao na brojnim diskografskim izdanjima. Posebno mjesto u njegovoj diskografiji pripada suradnji s Boškom Petrovićem. Zajedno su snimili albume Sarabanda, Un chien andalou i From Moscow to L. A., kao i Zvira voda, projekt posvećen međimurskoj glazbenoj baštini na kojem im se pridružila velika hrvatska mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani. Album Zvira voda, zasnovan na međimurskim popijevkama u obradama Petrovića i Frangeša, nagrađen je i Nagradom „Josip Slavenski“.
Frangešov glazbeni senzibilitet nikada nije bio ograničen isključivo na jazz. Od kraja šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina surađivao je i s rock-glazbenicima. Posebno je značajna njegova suradnja s Dragom Mlinarcem, na čijim je trima studijskim albumima sudjelovao kao producent, aranžer i izvođač, ostavivši snažan trag na Mlinarčevu zvuku toga razdoblja.
Glazba za više od stotinu kazališnih predstava
Jednako važan dio Frangešova opusa čini glazba za kazalište. Tijekom karijere skladao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava, nekoliko filmova i televizijskih drama. Surađivao je s nekima od najznačajnijih hrvatskih kazališnih redatelja, uključujući Vladu Habuneka, Ivicu Kunčevića, Georgija Para, Božidara Violića, Dinu Radojevića, Joška Juvančića i Ivicu Boban, dok je posebno dugotrajnu i plodnu suradnju ostvario s Ivicom Kunčevićem.
S Dubrovačkim ljetnim igrama bio je povezan više od tri desetljeća – kao skladatelj, izvođač, producent, a potom i ravnatelj glazbenog programa od 2004. do 2009. godine. Na Igrama je prvi put sudjelovao još 1972., kao student i izvođač scenske glazbe Pere Gotovca u Krležinu Kristoforu Kolumbu u režiji Georgija Para. Među svojim kazališnim radovima posebno je izdvajao glazbu za predstave Držićev san u režiji Ivice Boban, Romeo i Julija Ivice Kunčevića te Kunčevićevu Tužnu Jele, jednu od amblematskih predstava u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara.
Pedagog i neumorni promicatelj jazza
Frangeš je svoj golemi glazbeni i profesionalni kapital prenosio i novim generacijama. Od 2002. predavao je teorijske glazbene predmete na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i jedan od osnivača zagrebačke Scene Amadeo, a sudjelovao je u radu glazbenih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture. Nakon smrti Boška Petrovića preuzeo je i važnu ulogu u nastavku grožnjanske jazz-tradicije. Od 2011. vodio je Ljetnu jazz školu u Grožnjanu te djelovao kao umjetnički ravnatelj međunarodnog festivala Jazz is Back! BP, nastavljajući prenositi jazz mlađim generacijama glazbenika. Tijekom dugogodišnjeg djelovanja primio je niz priznanja za svoj umjetnički rad.
