Dokumentarne serije u produkciji Unisona:

Serijal „A Porina za životno djelo dobiva...“ temeljen je na želji da se dokumentiraju životne i umjetničke priče dobitnika Porina za životno djelo, koji su svojim radom ostavili veći ili manji trag na kulturnom tkivu Hrvatske, pa i šire. Mlade, pa i mnoge starije treba educirati o važnosti rada tih ljudi, o mjestu koje ta imena imaju, jednostavnom filmskom pričom dati im mogućnost da u pedesetak minuta saznaju važne pojedinosti njihova života i rada. 12 epizoda serijala od kojih u svakoj otkrivamo pojedinosti privatnog i profesionalnog života jednog od dobitnika Porina za životno djelo, bilo da je riječ o pojedincu ili ansamblu.

“Tko navija zvizde” dokumentarni je film o životu legendarnog Ljube Stipišića Delmate. Dobitnik Porina za životno djelo kao i mnogih drugih važnih nagrada, ostavio je dubok trag u hrvatskoj kulturi. Aranžer, skladatelj, pjesnik, dirigent, autor mnogih zbirki narodnih napjeva i književnih djela, slikar… Veliki Delmata još se kao dijete zaljubio u glazbu, a posvetio joj je cijeli svoj život. Obitelj Stipišić potječe iz Vrbanja na otoku Hvaru. Iz tog kraja je čuvena procesija Za križen koja se već stotinama godina odvija na Veliki četvrtak prije Uskrsa. Usporedna radnja u filmu je upravo ta, slikovita i cjelonoćna procesija iz koje je veliki umjetnik crpio svoje glazbene i duhovne inspiracije.

Dokumentarni film Tonija Volarića „Moja domovina, 11.000 dana poslije“, sniman je u studiju Unisona - Hrvatskog glazbenog saveza - Snimateljska ekipa potražila je autore, organizatore, izvođače i sve ostale sudionike najvećeg okupljanja glazbenika tog tipa u hrvatskoj povijesti. U filmu se na primjeren način prisjećamo i svih koji više nisu među nama ili ih bar više ne možemo vidjeti. Između ostalih, početka agresije i nekoliko dana snimanja pjesme i spota u filmu se prisjećaju Josipa Lisac, Gabi Novak, Zrinko Tutić, Nikša Bratoš, Davor Gobac, Danijela Martinović, Meri Cetinić, Sanja Doležal, Zorica Kondža, Hrvoje Hegedušić, Miroslav Lilić, Aki Rahimovski, Tereza Kesovija, Branimir Dopuđa i mnogi drugi; a prvi će puta biti prikazane i fotografije sa snimanja spota, koje već desetljećima stoje u novinskim arhivima Večernjeg lista.

Serijal „A Porina za životno djelo dobiva...“ temeljen je na želji da se dokumentiraju životne i umjetničke priče dobitnika Porina za životno djelo, koji su svojim radom ostavili veći ili manji trag na kulturnom tkivu Hrvatske, pa i šire. Mlade, pa i mnoge starije treba educirati o važnosti rada tih ljudi, o mjestu koje ta imena imaju, jednostavnom filmskom pričom dati im mogućnost da u pedesetak minuta saznaju važne pojedinosti njihova života i rada. 12 epizoda serijala od kojih u svakoj otkrivamo pojedinosti privatnog i profesionalnog života jednog od dobitnika Porina za životno djelo, bilo da je riječ o pojedincu ili ansamblu.

Cilj serijala je producirati kvalitetan dokumentarni sadržaj koji će široj javnosti osvijestiti važnost rada hrvatskih umjetnika i djela koja su objavili, izvodili, ili pak prenosili publici, obogaćujući tako ukupan kulturni život Hrvatske. Filmovi su i edukativni jer gledatelju osvješćuju važnost rada tih osoba, dokumentirajući jednom i zauvijek te bogate karijere i umjetničke putove. Iz ovih će filmova mlađi naraštaji moći učiti o velikim imenima važnim za razvoj hrvatske glazbe.

Autorski tim čine scenarist i redatelj Toni Volarić, snimatelji Vjeran Hrpka i Domagoj Lozina, tonski snimatelj Silvio Mojaš te asistentice redatelja Iva Cikojević i Željka Benčić uz suradnike. Izvršnu produkciju potpisuje Unison Pro, dok je naručitelj djela Hrvatska radiotelevizija.

Umjetnici i ansambli čije živote i priče oslikava prvi dio serijala, u 12 dokumentarnih filmova u trajanju od po 52 minute, dobili su Porina od 1994. do 2000. godine:

Arsen Dedić, Boško Petrović, Dino Dvornik, Dunja Vejzović, Đorđe Novković, Ivo Robić, Kvartet 4M, Miljenko Prohaska, Oliver Dragojević, Ruža Pospiš Baldani, Vice Vukov i Zdenko Runjić.

Dobitnik Porina za životno djel, kao i mnogih drugih važnih nagrada, Ljubo Stipišić Delmata, ostavio je dubok trag u hrvatskoj kulturi. Aranžer, skladatelj, pjesnik, dirigent, autor mnogih zbirki narodnih napjeva i književnih djela, slikar… Veliki Delmata još se kao dijete zaljubio u glazbu, a posvetio joj je cijeli svoj život. Obitelj Stipišić potječe iz Vrbanja na otoku Hvaru. Iz tog kraja je čuvena procesija Za križen koja se već stotinama godina odvija na Veliki četvrtak prije Uskrsa. Usporedna radnja u filmu je upravo ta, slikovita i cjelonoćna procesija iz koje je veliki umjetnik crpio svoje glazbene i duhovne inspiracije.

„To je sedam intenzivnih godina rada, intenzivnih u smislu propitkivanja. Film je direktan, iz usta njegovih najbližih suradnika, a zapravo je to priča o svakom čovjeku koji se posvetio umjetnosti“, izjavio je Matko Petrić, scenarist i redatelj filma. Snimatelj je Boris Poljak, a producentica Nina Bočvarov za Unison.

Nepoznate detalje i zanimljivosti o velikom maestru u filmu nam otkrivaju obitelj, prijatelji i suradnici: supruga Nataša, sin Zlatan Stipišić Gibonni, sestra Olesija Visković, rođak Ivo Stipišić, slikar Josip Botteri Dini, zborist Bojan Pogrmilović, filozof Daniel Miščin i psihijatrica Vesna Šendula Jengić.

Prošlo je punih trideset godina otkako je u središnjem Dnevniku HTV-a prvi put emitiran spot za pjesmu „Moja domovina“ koju mnogi doživljavaju svojevrsnom rezervnom hrvatskom himnom. Pjesma Rajka Dujmića i Zrinka Tutića u aranžmanu Nikše Bratoša i izvedbi oko 150 naistaknutijih pjevača tog vremena u to je vrijeme početka rata mnogima davala nadu, hrabrost i emociju koji su bili prijeko potrebni.

Upravo nas u to vrijeme vraća dokumentarni film Tonija Volarića „Moja domovina, 11.000 dana poslije“, sniman u studiju Unisona - Hrvatskog glazbenog saveza.

Snimateljska ekipa potražila je autore, organizatore, izvođače i sve ostale sudionike najvećeg okupljanja glazbenika tog tipa u hrvatskoj povijesti. U filmu se na primjeren način prisjećamo i svih koji više nisu među nama ili ih bar više ne možemo vidjeti. Između ostalih, početka agresije i nekoliko dana snimanja pjesme i spota u filmu se prisjećaju Josipa Lisac, Gabi Novak, Zrinko Tutić, Nikša Bratoš, Davor Gobac, Danijela Martinović, Meri Cetinić, Sanja Doležal, Zorica Kondža, Hrvoje Hegedušić, Miroslav Lilić, Aki Rahimovski, Tereza Kesovija, Branimir Dopuđa i mnogi drugi; a prvi puta su prikazane i fotografije sa snimanja spota, koje već desetljećima stoje u novinskim arhivima Večernjeg lista.

Na poseban je način prikazano koliko je pjesma značila ljudima koji ju isključivo za ovaj film izvode na tradicijskim glazbalima. Jako puno nikad iznesenih detalja, povratak u emocije straha, neizvjesnosti, ali i hrabrosti, puno razloga zbog kojih su pjesmu punog srca prihvatili novi naraštaji koji o ratu malo znaju; sve to donosi dokumentarni film „Moja domovina, 11.000 dana poslije“.

Ekipu su, osim spomenutog scenariste i redatelja, činili: snimateljica Andrea Kaštelan, ton majstor Viktor Grabar, majstorica šminke Sanja Krstulović i montažer Alen Horvatić. Producentica filma je Nina Bočvarov.